Povijest

OŠ Bukovac nalazi se u prekrasnom okružju, na brdovitu Bukovcu ponad Maksimira, u dijelu Zagreba koji je dobio sva pozitivna urbana obilježja, a ipak sačuvao idiličnu sliku bliskosti s prirodom što mu daje posebnu draž i ispunja čovjeka mirom i sigurnošću. To je oaza blaženstva na rubu velegradske vreve i nemira. Neobičnu ljepotu svog i našeg Bukovca opisao je poznati pisac Zvonimir Milčec u romanu „Zvižduk s Bukovca“. Obronci Medvednice na kojima se naselje smjestilo bili su poznati kao vinorodni kraj gdje su svoja imanja imali građani staroga Zagreba.

Bukovac se u zagrebačkoj prošlosti često spominjao uz Remete. Remete i Gornji Bukovac vezani su i poviješću škole. Naime, još 1859. godine ustanovljena je pučka učionica u drevnom, nekoć pavlinskom, a danas karmelićanskom samostanu u Remetama. Te godine zagrebački kardinal Juraj Haulik darovao je zemljište za izgradnju škole da bi na tom terenu 1869. godine bila sagrađena prva škola za oba naselja. Tako je obrazovanje bukovačke djece do II. svjetskog rata bilo vezano uz tu školu. Nakon rata djeca s Bukovca pohađala su školu u Jakićevoj ulici sve do 1958. godine kada je sagrađena prva škola na Bukovcu. Ona je bila montažnoga tipa, a nalazila se u neposrednoj blizini sadašnje školske zgrade. Započela je s radom iste godine u četiri odjeljenja razredne nastave. Učenici od 5. do 8. razreda i dalje su nastavljali školovanje u Jakićevoj ulici i drugim susjednim školama.

Individualnom stambenom izgradnjom naselje se naglo širilo, povećavao se broj učenika, a dvije učionice postale su pretijesne.

Na inicijativu građana Bukovca 1960. godine Skupština općine Maksimir započela je pripreme za proširenje školskog prostora. Budući da se računalo na daljnji rast i razvoj naselja, izgradnja škole predviđala se u etapama.

Prva etapa dovršena je nakon sedam godina. Izgrađeno je šest učionica i upravni trakt, a škola je počela s radom 5. rujna 1967. godine. Upisano je 563 učenika koji su do tada polazili područnu školu ili matičnu školu OŠ A.G. Matoš od koje je preuzet i dio učiteljskoga kadra.

Iz godine u godinu povećavao se broj učenika i razrednih odjeljenja čime su uvjeti rada postali otežani. Zato se 1977. godine počinju dograđivati, a godinu dana kasnije i upotrebljavati novi specijalizirani učionički prostori, dvorana za tjelesni odgoj i školska kuhinja s blagovaonicom. Njihova opremljenost zadovoljavala je suvremeno izvođenje nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnoga rada.

Godine 1998. izgrađeno je školsko športsko igralište na mjestu prvu škole na Bukovcu. Kako se naselje i dalje urbaniziralo te se povećavao broj učenika, ponovo se osjećala potreba za proširenjem učioničkog prostora. Grad Zagreb prihvatio je prijedlog škole za dogradnju još jednog krila sa šest učionica i pratećim sadržajima. Lokacijska dozvala za rekonstrukciju i dogradnju škole izdana je u srpnju 2007. godine.

Pored ovih promjena škola je mijenjala i ime. Prigodom Dana škole 1973. godine OŠ Bukovac preimenovana je u OŠ Viktor Bubanj, ali joj je 1991. godine vraćen prvotni naziv. Ta je godina prekretnica u povijesti Hrvatske pa se i u školi osjetilo ono što je naša zemlja proživljavala. Uzbune, tjeskobe i tragedije izazvane ratom odrazile su se i na život škole. U tim trenucima nastojali smo, svatko na svoj način, pridonijeti budućnosti Hrvatske – netko na bojištu, netko na kakvom drugom zadatku. Nevolje su nas zbližile s drugima.

Veliki broj prognanih i izbjeglih učenika pohađao je našu školu. Mnogi od njih su ovdje pokušali ponovo spajati komadiće razbijenog svijeta djetinjstva i liječiti traume zbog proživljenih strahota. Naučili su prva slova, doživjeli prve uspjehe, radosti prvih zaljubljenosti, obnovili vjeru u pobjedu dobra. Ako nismo uvijek mogli puno materijalno dati, pružili smo što smo imali – LJUBAV.

Nastojimo da učenici iz ove škole, pored znanja, u život ponesu ljubav i ljudske vrednote da bi ubirali plodove radosti i samoispunjenja jer bez toga svaki napredak u znanju može biti gorak za njih i za ljudsku zajednicu. Želimo da svijet kojeg gradimo, zahvaljujući njihovom i našem doprinosu, bude bolji. Radujemo se što nam to i uspijeva jer već generacijama učenici naše škole stasaju u cijenjene odvjetnike, vrsne umjetnike, kvalitetne profesore i štovane građane. Ponosni smo što je Monika Leskovar, svjetski poznata umjetnica, bila naša učenica.

Danas naša škola ima 693 učenika. Većina njih se, pored školskih, bavi i izvanškolskim aktivnostima te neki pokazuju izrazitu nadarenost za određene discipline i postižu zavidne rezultate. Zastupljene su športske aktivnosti, dramski rad, novinarstvo, ples, a nešto od toga pokazujemo redovito na našim danima otvorenih vrata.

I na kraju, kratko bih se osvrnula na ovogodišnje osmaše koji završavaju jedno poglavlje svog života i školovanje na Bukovcu odlazeći u nove škole i sredine. Put kojim kreću pun je izazova i iskušenja. Neka talente, kojima ih je Bog obdario, u potpunosti razviju sjećajući se riječi našeg velikog pjesnika A. B. Šimića:

„Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda“. Vjerujem da su u našoj školi naučili kako od sebe dati ono najbolje, ono najvrijednije te kako postati i ostati ostvaren čovjek.

Starosjedioci – najpoznatija prezimena

Prezimena su svojim postankom duboko ukorijenjena u životnu zbilju. Oni su svojevrsni spomenici društvenih prilika i pouzdani pokazatelji materijalne i duhovne kulture naroda koji ih je stvorio i koji ih prenosi s koljena na koljeno. Prezimena se mogu proučavati s različitih gledišta i prikazati prema različim načelima: prema podrijetlu odnosno autohtonosti, prema učestalosti pojavljivanja, odnosno prema broju nositelja prezimena i prema jezičnim značajkama. Proučavanje podrijetla pretpostavlja temeljita arhivska istraživanja. Proučavanje učestalosti pojedinog prezimena na kojem području temelji se na statističkim podacima. Jezikoslovni pristup proučavanju prezimena utvrđuje tvorbu, motivaciju i značenje prezimena koje je često prikriveno.

Odabir prezimena koja će se ovdje prikazati temelji se na podacima dobivenim iz dvaju župnih ureda koji pokrivaju prostor Gornjeg i Donjeg Bukovca. Podaci o prezimenima dobiveni su iz matičnih knjiga krštenih koje su pohranjene u Župnim uredima Remete i Sv. Jeronim. Iz podužeg popisa prezimena, od kojih su neka u matičnim knjigama zabilježena u razdoblju od 19. stoljeća do danas, izdvojen je niz prezimena za koje se na temelju matica može pretpostaviti da pripadaju sloju starosjedilačkih prezimena. Pretpostavka o starosjedilačkom karakteru toga niza prezimena dodatno je provjerena u djelu “Leksik prezimena”. Taj je rječnik sačinjen prema popisu stanovništva iz 1948. godine i obrađen 1976. godine u današnjem Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. To golemo djelo nezaobilazno je u proučavanju prezimena jer jedino daje podatke o obliku prezimena i o broju nositelja na mikrolokalitetima. Za većinu je prikazanih prezimena bilo moguće utvrditi koja su od njih bila registrirana na području Gornjeg i Donjeg Bukovca, u kojem se obliku prezime javlja, broj obitelji i broj nositelja prezimena. U ovome je prikazu odabran samo dio prezimena koja prema raspoloživim pokazateljima spadaju u red starosjedilačkih bukavačkih prezimena: Fagač, Forko, Evačić, Igrec, Kardaš, Kontek, Mihetec, Milčec, Novak, Ormoš, Pernar, Potočić, Zubak, Jupar, Jagunec i Pavlinec.

Što se značenja prezimena tiče, treba imati na umu da je «njihova motiviranost u različitim životnim prilikama često … teško uhvatljiva» i da svako «ma kako dobro istraženo prezime … ne kazuje nam uvijek pouzdano od čega je što postalo, već od čega je moglo postati …»

Helena Šarić, prof.